Levitan

Roman Levitan čitav je ispričan u prvom licu te se doima kao piščeva ispovijed o njegovim poslijeratnim zatvorskim danima. Levitana, bivšeg partizana, susrećemo u zatvoru, “rudniku u kojem kaplje krvavi ugljen”, željnog da preživi, da se održi, da pobijedi sudbinu i samu smrt. Oblik spašavanja od »zatvorske stvarnosti« je Levitanovo pribjegavanje razmišljanju i pričanju o muškoj potentnosti, ženskoj privlačnosti i važnosti falusa – dakle seksualnosti, kojoj se pridružuje i cinizam. Preko Levitana i njegovih drugova upoznajemo poseban samosvojan svijet, svijet bez nade, nabijen najrazličitijim ljudskim sudbinama i strastima, ali pun zapanjujuće ljudskog, neuništivog, radilo se o nasilju nad ljudima, erotizmu ili o nagonu da se preživi.

Doživljaji glavnog junaka Jakoba Levitana i njegovih zatvorskih drugova ispričani su suvereno, mirno, neponovljivom nutarnjom opuštenošću i prigušenom pripovjedačkom strašću, ali vrlo sugestivnom književnom snagom, koja bez dramatičnih riječi izriče osudu situacije u kojoj je čovjek čovjeku bog. Književna su sredstva u romanu vrlo vješto iskorištena i vidi se da autor suvereno vlada gradom o kojoj pripovijeda.