Uvod u fenomenologiju suvremenog hrvatskog glumišta
S ovitka:
Zuppina knjiga ne pristaje na suglasje. Pogotovo ne na misao temeljenu na podrazumijevanom i općeprihvaćenom. Sintagma »hrvatsko glumište« barem stotinjak godina nesumnjivo pripada takvom obliku ne-mišljenja.
Nikad podvrgnut kritičkoj analizi pojam »hrvatsko glumište« egzistirao je u našoj teatrologiji i kazališnoj kulturi na razini »samo po sebi razumljivog«. Zuppa je odlučio iskušati stabilnost značenja i značaja rečene sintagme rastvarajući njezine teatarske, kulturologijske i političke slojeve. Britka analiza oduzela je pojmu »hrvatsko glurnište« pravo na nedodirljivost, podarujući mu za uzvrat čvrsta uporišta za novo konstituiranje oslonjeno na kritičku valorizaciju. U tom smislu Zuppin je postupak prevratnički, jer je mišljenje u (tzv.) hrvatskom glumištu oduvijek budilo nelagodu i zazor.
Ništa manje izazovno nije ni Zuppino istraživanje Gavellinih teorema o glumačkom stvaranju, točnije: njihovo nasljedovanje u kazališnoj praksi i kritici. Autorovi zaključci nimalo ne ohrabruju, ali pozivaju na sučeljavanje mišljenja i zato su dragocjeni. Nadmašujući usko kazališne poticaje, djelatan su doprinos razbijanju gluhoće koja prijeti da nam postane usudom.
Riječju: Zuppina je knjiga vivisekcija suvremenoga teatra i njegova društvenog okoliša. Teorijski promišljena a pisana nepodnošljivom lakoćom. Rara avis!
Igor Mrduljaš
(ulomak recenzije)



